Naše buđenje kao drugačija osoba znači da smo prepoznali da je ono što sada imamo vječno. Promatramo li oko sebe možemo primijetiti još one koji se nisu probudili, vidimo usamljenost i strah u srcima drugih. Kako da pomognemo onima koji još nisu svjesni da se mogu osloboditi i zaustaviti to uništavanje svoga zdravlja, emocija, izgubljenosti. Pokažimo im kako da volimo jedni druge, da budemo u miru, prožeti ljubavlju. Probuđeni donosimo svima oko nas pozitivnu emocionalnu energiju koja je zarazna, zračimo posebno i djelujemo na okolinu koja je svuda oko nas.
Probuđeni ne brinemo ni o čemu, samo smo prisutni i ispunjeni ljubavlju. To ne znači da smo ravnodušni, kada smo u ljubavi tada imamo i suosjećanje prema drugima. Brinemo o drugima, ali više ne ugrožavamo sebe, ne opterećujemo se da li se drugima sviđamo, ako smo nekome drugačiji i posebni zbog toga ne brinemo. Ako smo dobrodušni, to je zato jer smo iskreni i ljubazni. Ne moramo skrivati neke stvari kako bi zaštitili sebe ili nekog drugog. Ako i nehotice nekog povrijedimo priznajemo svoje pogreške, puni razumijevanja za druge.
Probuđeni još uvijek možemo osjetiti razočaranje, ali nemamo se potrebe nekome ispričavati jer nikoga ne osuđujemo. Tražimo samo utjehu od drugih, kako i mi pružamo utjehu. Ona nas oslobađa od negativnih osjećaja. Prepoznajemo druge osobe koje su probuđene. Oni su prema nama ljubazni, veseli, smireni, otvoreni. Zabavni su nam i zanimljivi, prijateljski raspoloženi prema nama. Zajedno želimo neke drugačije stvari, ne privlači nas više stari način zabave. Interesi su nam prošireni i produbljeni. Osjećamo da smo svi pozvani da se osvijestimo, da spoznamo koje je naše istinsko jastvo. Mijenjamo svoja uvjerenja u kojima nema ograničenja i podijeljenosti. Osviješteni mijenjamo svoj put, kao i put čovječanstva.
Naš put je jedna razina stvarnosti na Zemlji, to je naša individualna stvarnost i nijedno drugo biće ne posjeduje ista vjerovanja i ne promatra svijet iz našeg tijela i sa našim osjetilima. Put čovječanstva je kolektivna stvarnost, ona je odraz svih nas, svih naših vjerovanja i uvjerenja. Kako bi zajedno rasli i kao velika zajednica funkcionirali, ulazimo u zajedničke dogovore kako bi prihvaćali različita vjerovanja. Kolektivna stvarnost tako postaje moćna i put čovječanstva je odraz individualnih vjerovanja. Kao pojedinci dajemo snagu kolektivnoj stvarnosti mijenjanjem naših uvjerenja širenjem naše svjesnosti, što i jest svrha našeg života.
Cijeli život tragamo za smislom, želimo postati svjesni, a sam život nam daje sve događaje u životu da se probudimo i shvatimo da smo samo mi uzrokovali različite događaje u našem životu. To smo učinili uvjetovanim programima koji nam ne dozvoljavaju da rastemo, da se probudimo.
Kada mi odlučimo da otpustimo staro, otpustimo sve programe zbog kojih imamo emocionalne i mentalne blokade, otpustimo nakupljen stres, napetost u tijelu dolazimo do stanja probuđenosti. Tada možemo promatrati sebe kako kroz životne situacije prolazimo bez kritiziranja i analiziranja, te tako ispravljamo sve što smo prije osuđivali. Ostvarili smo u sebi stanje prihvaćanja, stanje slobode u kojem možemo vidjeti pravu istinu.
„ Najvažnija stvar u životu
je probuditi se za ono što ti stvarno jesi.
Ti nisi samo osobno bivanje.
Ti si živi duh Istine.
To si svjetlo svjetlosti koje sve razotkriva.
Ti si stvarnost koja opaža
lišena želje i vezivanja.
Ti si mudrost i ljubav
koja sija iz izvora postojanja.
Ti si nerođena Svijest.“
– Mooji