Kako bi se osloboditi emocionalne boli morali bi smo ući u srca i duše ljudi koji su nam nanijeli zlo kako bi razumjeli razlog njihova ponašanja. Često ne možemo upoznati tuđa srca i duše, ako i uspijemo možda nećemo prihvatiti njihovo ponašanje.
Analizirajući svoju prošlost, shvatite kako su postali takvi kakvi jesu, te kakvi su bili motivi tih ljudi. U iskrenom razgovoru također možete shvatiti zašto je došlo do sukoba s nekima koji su nam nanijeli zlo.
Ako smo opsjednuti pravom na nešto, da primjerice kaznimo one koji su nas povrijedili i ako se to ne dogodi opraštanje bi značilo kršenje prava na odmazdu. Za mnoge to predstavlja emocionalno mučenje jer su nas u životu dresirali da se ne predajemo i ne odstupamo, da uzvraćamo udarce. Posebno ako nam je naneseno veliko zlo, na primjer ako su nas zanemarivali, seksualno zlostavljali, bespravno otpustili s posla tada se zaborav čini nemogućim.
Prvo moramo shvatiti da opraštanje drugima za ono što su nam učinili ne znači da prelazimo preko njihova čina ili da ga smatramo prihvatljivim. Također ne znači da će zločinci izbjeći odgovornost za svoja nedjela. Oprostiti znači odbaciti osvetu zbog same osvete i spriječiti prodor ljutnje i mržnje u našu dušu i um. Opraštanje nam iscjeljuje patnju izazvanu nerazumijevanjem iz kojeg nastaju prosudbe. Opraštanje nam donosi mir.
Da ne bismo osjećali krivnju ponekad moramo oprostiti sebi samima. Možemo li oprostiti sebi tada odbacujemo želju za osvetom i kažnjavanjem drugih te se usredotočujemo na oporavak i iscjeljenje. Kada sebi oprostite pogreške vlastitog ponašanja istovremeno opraštate i svima drugima. Veliki dio našeg odrastanja je učenje kako oprostiti. Kroz život prolazimo okrivljujući druge za svoju bol, a samo okrivljavanje počinje ljutnjom. Kada smo ljuti i krivimo druge da su oni krivi za našu ljutnju, ujedno i osudimo tu osobu.
Da li je moguće ići kroz život bez osuđivanja i prosuđivanja drugih ljudi ?
Kada odlučimo prekinuti takav način da uvijek nekoga ili nešto okrivljujemo, prosuđujmo, zapravo dolazimo do oprosta. Oprost je postupak prekidanja, odustajanja od okrivljavanja.
Ne opraštamo drugima zbog njih, da bi njima bilo bolje.
Kada smo prestali misliti na učinjenu nepravdu i odlučili oprostiti, pokušavajući razumjeti i suosjećati s njima, te na kraju doživjeti zahvalnost. Oni vjerojatno i ne znaju da im trebamo oprostiti. Opraštamo zbog sebe i zbog vlastitog zdravlja. Opraštanje je način iscjeljivanja. Probudili smo ljubav prema sebi, probudili smo sreću u sebi. Kada volimo sebe tada možemo voljeti i druge.
Svi možemo živjeti u miru i sretni. Samo sretni ljudi mogu voljeti, biti iskreni, otvoreni u davanju i primanju bez prosuđivanja jedan drugoga.
„Tko ne može oprostiti ruši most kojim i sam mora proći.“ – George Herbert
Pingback: Prihvaćanje - suprotno od prepuštanja i poraza | Opuštanje i duboki mir