Pravo ja često ne možemo pronaći unutar sebe jer je dobro skriveno, kao da ga ne poznajemo. Ostalo je negdje izgubljeno na našem životnom putu. Još negdje u djetinjstvu ili mladosti zagubili smo ga, svijetu se predstavljamo iz svojeg lažnog ja. Ono je postalo je naša osobnost i narav, poistovjetili smo se sa njime.
Živimo život iz lažnog ja, uspostavljamo s drugima lažne odnose. Prilagođavamo se svijetu i nismo takvi kakvi bi željeli biti. Iznutra se osjećamo prazno, otuđeni, ne živimo svoj život. Naše pravo ja boji se izaći. Iznutra oštećeni podigli smo preveliki zid iza kojeg se krije ono pravo ja koje je oštećeno, jadno, nezrelo. Život iza te fasade osobnosti samo je imitacija života. Postajemo sve više prazni, kao da više ne postojimo.
Ljudi su ljepši izvana nego iznutra, jer ono unutra je zatvoreno kao da je okovano krutim sustavom kojim se štitimo ne dozvoljavajući ljubavi i mudrosti da počne isijavati iz naše dubine. Kako život prolazi postajemo prazni, kao da i ne postojimo. Starenjem našega tijela, stari i naša duša. Duša je izvor i nositelj duševnog života. Ona nije tjelesna, zato i nastavlja svoj put po smrti tijela. Ona je besmrtna i naše je unutarnje biće u različitim povijesnim razdobljima i upravlja nama. Dušu ima sve što živi, životinje, biljke.
Tijelo je domaćin i nositelj duše, ona je naše unutarnje iskustvo i opažanje koje ne treba ni oči ni uši. To je naše pravo ja, naša svijest koja dolazi iz praznine našeg postojanja. Svijest može biti samo čista. Svjesni smo sebe i svega oko sebe, svjesni smo činjenice da je svatko od nas poseban na svoj način.
Kada jednom pronađemo sebe unutra, svoje pravo ja, osjetimo suštinu sebe i život unutar sebe. Svijest je ono što je samo naše, i ako ona ode tada nas više nema. Život bez svijesti je zapravo smrt. Kroz život skupljamo iskustva, učimo, mijenjamo se, donosimo razne odluke koje su ponekad i pogrešne. Upravo ta iskustva čine nam život zanimljiv i bogat, zato budimo u svojem pravom ja, svojoj istinskoj prirodi.
„Od tebe se ništa ne zahtijeva.
Samo kada si osoba moraš nešto dokazivati-
da bi se osjećao vrijednim, interesantnim ili posebnim.
Zašto trošiš energiju pokušavajući biti poseban
kada jednostavno možeš biti svoj.“
– Mooji