Naš odnos prema moći je srž našega zdravlja.
Moć se nalazi u korijenu ljudskog iskustva. Naši stavovi i obrasci uvjerenja, bez obzira bili oni pozitivni ili negativni, pokazatelji su kako koristimo ili ne koristimo moć. Možda se pokušavamo boriti s osjećajima manje vrijednosti ili bespomoćnosti, nastojimo održati nadzor nad ljudima ili situacijama za koje vjerujemo da nam daju moć, pokušavamo održati osjećaj sigurnosti (koju nam daje moć) u osobnim odnosima.
Mnogi ljudi koji izgube nešto što im predstavlja moć, na primjer novac, posao, ili oni koji izgube nekoga (supružnika, ljubavnika, roditelja, dijete) kome su nametnuli takav osjećaj o sebi ili svoju moć, razbole se.
Osobna moć nužna je za naše zdravlje.
Moć posreduje između unutarnjeg i vanjskog svijeta, komunicira jezikom mita i simbola. Najuobičajeniji simbol moći je novac. Kada osoba pretvori novac u unutarnji simbol moći, stjecanje i kontrola postaju simbolični za zdravlje te osobe. Kada stječe novac, njezin biološki sustav prima signale da moć ulazi u njezino tijelo. Njezin um šalje nesvjesnu poruku: „Imam novac, zaštićen sam i siguran. Imam moć i sve je u redu.“
Ta pozitivna poruka na tjelesnoj razini stvara zdravlje, ali ni velika zarada isto tako nije sigurnost za zdravlje. Kada imate poteškoća u zarađivanju novca ili iznenada izgubite novac, vaš biološki sustav može oslabiti. Podesite li svoje zdravlje prema stjecanju novca i on predstavlja slobodu i mogućnost da se vodi stil života o kojem ste sanjali ali izgubite li igrom slučaja bogatstvo, gubite svoju moć i vaše zdravlje je tada narušeno. Svatko od nas ima brojne simbole moći. Život nam se vrti oko tih simbola moći kao što su novac, autoritet, titula, ljepota, sigurnost. Ljudi koji nam ispunjavaju život, te odabiri koje činimo svakoga trenutka, izrazi su simbola naše osobne moći.
Vrlo često oklijeva
mo izazvati osobu za koju držimo da ima veću moć nego što je mi imamo i slažemo s njom, jer vjerujemo kako nemamo moći oduprijeti se. U mnogim situacijama i vezama, pokretačka sila na djelu je pregovaranje moći, tko je ima i kako možemo održati svoj udio moći. Premda se neka osoba može javno na riječima složiti s nečim, njegova energija će reći kako se on uistinu osjeća, a njegovi stvarni osjećaji naći će svoj put u nekom simboličnom iskazu. Naša tjelesna i duhovna razina tijela uvijek nastoji izraziti istinu i ona će uvijek naći načina da to pokaže. Kada naučimo čitati poruke našega tijela koje nam ono šalje, osvijestit ćemo i utvrditi naše simbole moći i tjelesnu vezanost za te simbole. Lakše ćemo izliječiti tijelo od bilo koje bolesti slušajući poruke i intuitivne osjećaje koje nam šalje.
Moćan je osjećaj biti u skupini ljudi ili u obitelji s kojom se osjećate duhovno, emocionalno i tjelesno ugodno. Takvo jedinstvo nas ojačava i energetski potiče našu osobnu moć i stvaralačku snagu. Sve to traje tako dugo koliko su naši odabiri u skladu s odabirima skupine. Ujedinjujemo se da bismo stvarali ali istovremeno imamo u sebi urođenu želju da istražujemo svoje stvaralačke sposobnosti te da razvijemo svoju vlastitu moć i utjecaj. Ta želja nas pokreće da postanemo svjesni svoje moći i to nas vodi učenju naše odgovornosti i ustrajnosti. To je izazovno ali ponekad i bolno procjenjivati vlastita uvjerenja i na kraju se odvojiti od onih koji ne podupiru naš rast. Promjena je narav života, naše unutarnje i vanjske promjene događaju se stalno.
Kada s
e mijenjamo iznutra, nadrastamo određene obrasce uvjerenja.
Procjenjujemo svoja uvjerenja da bismo se razvijali i rasli jer naše tjelesno, mentalno i duhovno biće treba nove zamisli da bi se razvijalo. Gledamo li to simbolički, naše životne krize nam govore da se moramo osloboditi uvjerenja koja više ne služe našem razvoju. Sve su to izazovi koje odabiremo, a to nosi i napuštanje poznatih ljudi i mjesta te kretanje u drugu fazu života.
Mnogi se znaju naći između dva svijeta, staroga koji moraju napustiti i novoga u koji moraju ući. Kako je to što postajemo svjesni vrlo privlačno ipak se javlja strah jer moramo preuzeti osobnu odgovornost za sebe, svoje zdravlje, stavove i misli, za svoju karijeru. Kada prihvatimo osobnu odgovornost više ne možemo koristiti ono prijašnje kolektivno razmišljanje da bismo opravdali svoje ponašanje.
Kolektivna odgovornost odnosi se uglavnom na materijalna područja života, što znači da su pojedinci odgovorni za svoje financije, društvene odnose i zanimanje. Ne zahtijeva se da pojedinac preuzme osobnu odgovornost za stavove koje nasljeđuje, prihvatljivo je opravdati nečije predrasude kao na primjer „ to svi tako rade, pa zašto ne bih i ja“. To je primjer izbjegavanje odgovornosti za sve vrste nemoralnih djela (plaćanje poreza, preljub…).
Duhovno osviješteni odrasli ljudi više ne mogu koristiti kolektivno rasuđivanje. Kako razvijamo svijest o sebi, naša intuicija postaje naše prirodno i stalno vodstvo.
Kvalitetu našeg života određuje naše poštovanje prema sebi, prema sposobnosti da uspijemo u poslovanju, međuljudskim odnosima i našem zdravlju. Osjećamo sebe, poštujemo se i to određuje kvalitetu našega života, našu sposobnost da uspijemo u poslovanju, odnosima, ozdravljenju i intuitivnim vještinama. Kada materijalni svijet gubi vlast nad našim životom, tijelom, umom i duhom svaki puta pojačavamo našu unutarnju moć. Pojačava se naše energetsko polje kojim zračimo. Što je to polje jače imamo manje negativnih iskustva sa ljudima i događajima koji nas opterećuju svojim negativnim razmišljanjima.
Donosimo ispravne odluke u životu, sa našom odgovornošću razvija se samopoštovanje. To je odnos koji ostvarujemo sami sa sobom, najbitniji duhovni izazov s kojim se suočavamo.
Izvor: Caroline Myss – Anatomija duha