Nitko ne raste zato što mu je dobro ili zato što on tako želi. Ponekad je teško biti takvim kakvi zaista jesmo i htjeli mi ili ne moramo prevladati u sebi sva životna proturječja ako ne želimo da nas ona potpuno slome. Nitko nam ne može u životu nešto dati već dobivamo onoliko koliko se mi zalažemo. Sve ima svoju cijenu i ako imamo prevelika očekivanja počinjemo se sažalijevati i živjeti u patnji.
Patnja je ljudsko iskustvo, ona osamljuje i svodi sve na bitno. U patnji učimo što nam je životno važno a što nevažno. Naš unutarnji rast zasniva se na količini patnje koju možemo podnijeti. Život nikada nije toliko težak da se ne bi mogao živjeti. Sve ovisi o nama te kada sami sebe preispitamo kakav život živimo, shvatit ćemo da neke stvari ne možemo izbjeći te je najbolje da to prihvatimo i odradimo na način na koji u tom trenutku znamo i umijemo.
Životno zdravlje proizlazi iz naše unutarnje snage, te ako u životu imamo mnogo izazova znači da živimo jedan veliki život koji je za nas kao takav ispravan. Život od nas traži više nego što imamo, ali nećemo odustati i postati slabići. Oni koji su jaki ne rasipaju energiju na sve strane nego znaju što pustiti i izgubiti bez borbe kako bi se čuvali za životno važne stvari. Oni znaju kako kroz život prolaziti da se ne slome, jer patnja daje poticaj unutarnjem rastu.
Život je podnošljiv samo ako od njega malo očekujemo. Sreća je nevažna jer je prolazna i kratkotrajna. Prihvatiti da su svijet i ljudi kakvi jesu i da mi tu ne možemo mnogo promijeniti. Budimo zadovoljni i malim stvarima, jer ako ne uživamo u malo sreće ne možemo uživati ni u čemu. Sasvim je sigurno da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo. Ljudi koji mnogo zarađuju tek su malo sretniji od ljudi koji dovoljno zarađuju. Prihvatimo stvari kakve jesu i kako dolaze, nije važno što je došlo već što ćemo s time napraviti. Kad činimo dobre stvari, znači da nam je dobro, da dobre stvari proizlaze iz stanja koje je u nama samima.