Svima nam je namijenjen život pun radosti, ali to ne znači da će nam on biti bezbolan i lagan. Udaraju li nas nedaće prihvatimo to kao da su to oluje kroz koje moramo proći. Ne možemo uspjeti ako ne vidimo ono što je pred nama, a samim prihvaćanjem stvarnosti jedino možemo početi sa promjenom kojom možemo izaći iz bolnih i teških situacija.
Rastemo li u duhovnom životu, u stanju smo prihvatiti sve što se događa. Prihvatimo sve neizbježne frustracije i nedaće kao sastavne dijelove života i to nam omogućuje da uđemo u puninu radosti. Omogućuje nam da se bavimo životom prema njegovim pravilima, umjesto da se bunimo protiv činjenice da život nije takav koji bi mi željeli, te da se iz dana u dan ne moramo boriti protiv struje.
Stres i tjeskoba proizlaze iz naših očekivanja oko toga kakav bi život trebao biti. Kada smo u stanju prihvatiti život onakvim kakav jest, a ne kakav bi po našem mišljenju trebao biti, u stanju smo ublažiti prolazak kroz život bez stresa, patnje i nezadovoljstva. Kroz život prolazimo sa lakoćom, udobnošću i srećom kada prihvatimo i ne reagiramo na ljude, stvari i razne okolnosti u našem životu. Kada reagiramo, ostajemo zaključani u osudi i kritici, tjeskobi i očaju, pa i u ovisnosti. Nemoguće je iskusiti radost života kada smo ovako zaglavljeni.
Prihvaćanje je kao mač koji prosijeca kroz sav otpor, omogućujući nam da se opustimo, da jasnije vidimo te da odgovaramo na primjeren način. To je sposobnost da život vidimo jasno, izvan svih očekivanja, projekcija i izobličenja koja unosimo u njega. Sposobnost da budemo u svakom trenutku nije ništa manje nego sposobnost da prihvatimo ranjivost, neudobnost i tjeskobu svakodnevnog života.
Tako na primjer možemo u životu imati nekog tko nam zadaje probleme, tko je težak kao osoba. Možemo ga osuđivati i kritizirati, živjeti u tjeskobi i očaju jer s takovom osobom nikada nećemo imati dobar odnos. Možemo i nijekati taj problem ili se pretvarati da nemamo težak odnos, ali ništa od toga neće nam koristiti. Prihvatimo da je odnos s tom osobom vrlo težak i da bismo ga željeli poboljšati. Ne možemo upravljati osobom, ali barem djelomice možemo upravljati svojim mislima i osjećajima.
Umjesto ljutnje, mržnje, umjesto straha, možemo njegovati sućut za tu osobu, možemo njegovati ljubaznost, srdačnost prema toj osobi. To je jedini način da poboljšamo svoj odnos. S vremenom će nam ta osoba možda postati manje naporna. Na to ne možemo utjecati, ali ćemo imati svoj duševni mir. Možemo biti radosni i sretni bez obzira na to postane li ta osoba naporna ili ne. One koji nam nanose bol i štetu ne smijemo mrziti. Sućutno je učiniti ono što je u našoj moći da ih zaustavimo jer oni štete i sebi, isto tako kao i onima koji pate zbog njihova djelovanja. Kako bismo rasli i razvijali se trebaju nam ciljevi da bismo bili nadahnuti, ali istodobno se ne smijemo previše vezati za te težnje.
Ako je cilj plemenit, posvećenost tom cilju ne bi trebala ovisiti o našoj sposobnosti da ga postignemo. U samom radu na postizanju našeg cilja moramo se osloboditi naših krutih pretpostavki o tome kako ga moramo postići. Mir i staloženost dolaze od opuštanja naše vezanosti uz cilj i način. To je srž prihvaćanja. Naša odgovornost je da slijedimo svoj cilj dajući sve od sebe, posvećujući mu se najviše što možemo, ali ne fiksirati se na zamišljeni ishod. Ponekad, u stvari prilično često, naši napori vode do neočekivanog ishoda koji može biti čak i bolji od onoga koji smo izvorno imali na umu.
Često se ljutimo na sebe, misleći da bismo trebali biti savršeni od trenutka kada krenemo nešto rješavati. Ovo vrijeme koje nam je dano na Zemlji je vrijeme da naučimo biti dobri, da naučimo više voljeti, da naučimo biti suosjećajni. Učimo kada se dogodi nešto što nas stavlja na kušnju. Život je neprestano nepredvidljiv, nekontroliran i često prilično izazovan. U životu trebamo prihvatiti stvarnost vlastitog postojanja i pokušati reagirati na najbolji mogući način. Ako prihvatimo ono što se događa sada, možemo sa znatiželjom očekivati ono što bi se moglo dogoditi slijedeće. Prihvaćanje je konačni stup uma i on nas je doveo do prvoga stupa srca, oprosta. Kada prihvatimo sadašnjost, možemo oprostiti i osloboditi se želje za drugačijom prošlošću.
Izvor: Knjiga radosti – Trajna sreća u promjenjivom svijetu
