Stid ima velike moći u našem životu, sputava sve naše emocije, upravlja nama poput neke ovisnosti. Svoj stid prenosimo na našu obitelj, suradnike, prijatelje.
Stid je jedna normalna ljudska emocija koja nas podsjeća da smo ljudsko biće i da možemo griješiti. Prikrivamo ga i tada on preuzima naš identitet, živimo u lažnom ja i nismo iskreni prema sebi. Stid je osjećaj koji sadrži mnogo naših unutarnjih stanja, usamljenost, otuđenost, potištenost. Zahtjeva od nas da se stalno preispitujemo i tražimo uzrok njegovog postojanja. Taj stid nam daje osjećaj da nismo vrijedni, da nismo dorasli nekim situacijama.
Svaka osoba ima svoj identitet, najčešće su emocije koje vladaju u osobi i njezin prepoznatljiv identitet. Ona može biti na primjer puna ljutnje, tuge, patnje. Osjećaj stida imamo i zbog naših uvjerenja koja smo naslijedili ili stekli kroz život.
Emocije su dio naših temeljnih moći. Nadziru naše potrebe, daju nam energije za djelovanje. Potiču nas da reagiramo i uzmemo ono što nam je potrebno.
Kada se ljutimo i kada nas osuđuju da je to emocija koje se trebamo stidjeti, tada uvijek uz ljutnju osjećamo i stid. Potiskujemo ljutnju, ona se nagomilava i pretvara se u bijes koji nas svojom energijom dovodi do bola i očaja. Bijes nas potiče na borbu ili bijeg. Tuga je energija koju oslobađamo da bi zacijelili naše rane. Ona je osjećaj koji liječi, ako je zamrznemo u sebi, zamrznuli smo i bol u nama.
Strah je energija koja nas vodi razboritosti i mudrosti.Tako se i emocija straha koji je u nama zbog osjećaja stida pretvara u anksioznost i paranoju. Osjećaj krivnje mijenja našu savjest, potiče nas da nešto poduzmemo i mijenjamo se. Radost je energija koja pokazuje da je sve dobro i javlja se kada su naše potrebe zadovoljene. Tada želimo pjevati, trčati i skakati od sreće. Stidimo li se i radosti, osjećaj stida pojavit će se kada budemo sretni ili kada postignemo veliki uspjeh.
Stid nas upozorava na naše granice.
Teško je priznati stid koji je unutra te se često poistovjećujemo sa drugima. To daje osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Osjećaj da nekome pripadamo.
Već od rođenja pripadamo roditeljima, kasnije se poistovjećujemo sa našim prijateljima, bliskim osobama, privrženi smo nekim klubovima ili političkim strankama.Sve nas to sputava u našem razvoju da budemo prirodni te osjećamo stid zbog naših osjećaja, potreba i nagona.
Stid koji prikrivamo i koji nam ne dozvoljava da volimo sebe ima duboke korijene u našim unutarnjim iskustvima. Moramo ga pronaći u našem unutarnjem Biću.
Osobi koja je utemeljena na stidu teško je razotkriti svoje unutarnje ja pred drugima, kao i pred samim sobom. Kada dolazi do razotkrivanja taj ja postaje pun straha, osjećaja krivnje. Ljudi će spremno priznati krivicu, povrijeđenost ili strah, ali ne i stid. Stidimo se stida. Kako da se oslobodimo stida koji nas sputava da prihvatimo i volimo sebe.
Za početak trebamo vjerovati sebi, kada vjerujemo sebi imat ćemo povjerenje i u druge ljude. Kako povjerenje raste, stvara se zdrava emocionalna veza prema drugima. Povjerenje je temelj za razvijanje emocije jednog zdravog stida koji nas ne sputava. Kada prihvatimo i počinjemo voljeti sebe nećemo morati živjeti u laži, prihvaćamo sve naše pogreške.
Takav stid je zdrava ljudska emocija i tada o svojim greškama i neuspjesima govorimo otvoreno. Ne stidimo se, svjesni smo svojih moći i ograničenja. Znamo da smo samo ljudska bića kojima je dopušteno pogriješiti i ne trošimo svoju energiju da bismo se dokazali drugima.
Kao i druge emocije, stidljivost nas upozorava da budemo oprezni, da se čuvamo kako ne bismo bili povrijeđeni. To je granica koja čuva naše unutarnje Biće kada se nađemo pred ljudima koje ne poznajemo i nismo stekli povjerenje u njih. Osjećamo se neugodno i nerado se razotkrivamo u društvu stranaca. U nekim slučajevima prati nas i crvenilo lica, to je samo znak zdravog stida, koji nam pokazuje da smo ljudsko biće i da se ne zanosimo previše sa svojim savršenstvom.
Zdravi stid ne dopušta nam da mislimo kako sve znamo već nas potiče na nova učenja i nove informacije. Mislimo li da smo savršeni prestajemo biti znatiželjni. Bit svakog novog učenja u životu je znatiželja i traganje za novim saznanjima.
Zdravi stid nas usmjerava prema nekom većem značenju, da spoznamo da postoji nešto što je veće od nas samih. On je temelj naše poniznosti, naše duhovnosti. Duhovnost je naša ljudska potreba da bismo bili cjeloviti i potpuni. Proširujemo naša ograničenja kada drugima dajemo ljubav, dobrotu, istinu, mir.
Sve situacije kroz koje prolazimo kroz život sa osjećajem stida talože se i ostaju u nama kao bolna iskustva. Živimo u strahu, imamo svoje tajne jer mislimo da nas drugi ne bi prihvatili kada bi znali našu pravu istinu.
Kada dopustimo da naš stid bude otkriven, tada smo i mi otkriveni pred samim sobom.
Radimo na svojim osjećajima i budimo ih svjesni. Odlučimo i priznajmo naše mane, ne okrivljujući druge za sve i pretvorimo taj stid koji nas sputava u jedan zdravi i normalni stid. On nam daje drugi identitet naše osobnosti, a to je samo jedna reakcija našeg unutarnjeg Bića koje živi u svojoj istini.
Kada se dogodi da smo prerasli onaj stid koji nas sputava u svemu, dolazi do prekrasne promjene u nama. Postajemo hrabri jer priznajemo sebi da ne moramo biti savršeni i nema potrebe da se stidimo svojih emocija. Prirodni smo i slobodni, postajemo kreativni. Kroz život se krećemo s dozom humora, shvatimo da sa osmjehom možemo nadvladati sve situacije, da smo samo ljudska bića koja bez stida mogu uživati u svakom danu svoga života.
Izvor:
John Bradshaw – Oslobodite se stida koji vas sputava
“Ako se otkriješ,
Ti otkriješ srce
od svakog živog bića”
Mooji