Strah i sadašnji trenutak

Postoje samo dva stanja – ljubav koja je naše prirodno i izvorno stanje, stanje našega jastva. Drugo je strah, on je tvorevina našega uma. Strah je glasnik, izaziva nas da promijenimo svoja uvjerenja i ponašanje. Služi za manipulaciju i stvara nove strahove. Pokazuje nam da nešto nije u redu i samo ga trebamo poslušati i uskladiti se sa sobom.
Usklađeni možemo promijeniti svoja uvjerenja, svoje ponašanje. Otvorenog srca i otvorenog uma postajemo kreativni, suosjećajni, neustrašivi.  Odgovorni smo za svoju stvarnost, za sve svoje postupke, povezani sa svime u životu.

Povezani i usklađeni, živimo u sadašnjem trenutku, znamo što trebamo činiti u opasnim situacijama jer strah ne vlada nama. Tada samo ljubav može rasti i širiti se iz našeg bića. To je energija koja se zna samo pružati i dijeliti, povećavajući se i jačati nas na svim razinama, kako one kojima je dajemo tako i za nas koji je pružamo. Strah nas čini slabima i zbunjenima. Samo strah koji je stvaran i moramo ga poslušati je onaj kada nam prijeti opasnost za život, to je instinktivan strah i ne daje nam vremena da razmišljamo. Događa se reakcija borba ili bijeg.

Patnja proizlazi primarno iz straha koji nastaje kao rezultat misli vezanih za prošlost ili budućnost. Kada živimo u sadašnjem trenutku, taj strah nestaje. Veći dio tog straha potječe iz našeg djetinjstva i prošlosti, kada su se formirala naša vjerovanja i uvjetovanosti ispunjena strahom. Ograničeni smo i neispunjeni ako živimo u prošlosti ili zamišljenoj budućnosti.

Ako živimo život pun ograničenja, nismo povezani sa stvarnošću. Stvarnost je sadašnji trenutak, potpuno oslobođen prošlih uvjetovanja uma. Udaljili smo se od života jer boravimo u prošlosti ili zamišljenoj budućnosti, zarobljeni egom koji nas mentalno, duhovno, emocionalno i tjelesno drži daleko od sadašnjeg trenutka.

Kada uđemo u sadašnji trenutak na putu smo oslobođenja od straha, živimo u ljubavi.