Iz samog središta našega bića mi žudimo za srećom, radošću i zadovoljstvom. To je svrha našega života, pronalaženje sreće. Ta sreća nalazi se u nama. Mi imamo tu moć da svakog dana stvaramo vlastiti život i kvalitetu ljudskog života na cijelom planetu. Nitko ne određuje našu budućnost, mi smo kreatori i taj izvor sreće nalazi se u nama.
Sreća nije u bogatstvu ili slavi, sreća postoji samo u ljudskom umu i srcu. Ono što narušava našu radost i sreću stvaramo sami negativnim sklonostima uma, djelovanjem emocija i time što ne cijenimo one vrline koje su nama. Ne možemo nadzirati prirodne katastrofe koje izazivaju patnju, ali možemo nadzirati patnju koju sami svakodnevno stvaramo. Kako stvaramo patnju tako imamo i sposobnost da stvaramo radost u svojem životu. Sve ovisi o nama i našim stavovima, gledištima i reakcijama koje donosimo u svakodnevne situacije te u odnose koje imamo s drugim ljudima.
Kako bi bili uspješni u tome moramo održavati naše pozitivno stanje, jer samo pozitivne emocije utječu na našu sposobnost da doživimo sreću. Ako smo stalno s negativnim mislima tada se teško izvadimo iz negativnog stanja uma i ne možemo se usredotočiti na pozitivu. Tu si možemo pomoći raznim tehnikama meditacije i steći sposobnost da se usredotočimo i izbjegnemo lutanje naših misli.
Nadalje, želimo li biti sretni i puni radosti moramo naučiti da budemo velikodušni. Kada pomažemo drugima ili svjedočimo pružanju pomoći drugima, osjećamo se dobro. Mi smo kao bića stvoreni da surađujemo, da imamo sućut i da smo velikodušni. Svi smo međusobno povezani i tada naš život ima smisao ako imamo mogućosti služiti i pomagati drugima.
Vrijednost suosjećanja, osjećaja za druge čini nas sretnim i ako razvijemo taj osjećaj u sebi, brigu za dobrobit svih živih bića koja osjećaju, postići ćemo radost života. Ta radost nije samo osjećaj već nešto dublje, to je način pristupanja svijetu. Mnogi čekaju radost i sreću u životu kada se zaposle, kada se zaljube, kada se obogate i misle da će tada biti sretniji i da će se tek tada radovati.
Naša najveća radost je u nama kada drugima činimo dobro. Tada osjetimo da smo suosjećajni i da smo stvoreni da brinemo za druge, da budemo velikodušni. Mi ovisimo o drugima kako bi bili ono što jesmo, ljudsko biće koje uči od drugih ljudskih bića. Komuniciramo s drugima, pripadamo jedni drugima i međusobno smo povezani i možemo biti ljudi kada smo zajedno.
Društvena smo bića, da ostvarimo svoje želje i da postignemo ciljeve u životu, potrebni smo jedni drugima. Sve to možemo samo povjerenjem. Pokazati drugima da nam je stalo do njihove dobrobiti i njihove radosti. Da bi se povjerenje steklo ne smijemo biti sebični, jer ne trebamo prijatelje zbog novca, prijatelje zbog moći, to su lažni prijatelji. Trebamo prijatelje jer njegovanje vlastite radosti i sreće donosi dobrobit drugima u našem životu. Što se više okrećemo drugima to više radosti doživljavamo, te je tako i možemo davati drugima. Radost je zarazna i ona mora dolaziti iznutra, kao i unutarnji mir.
Ne možemo drugima davati nešto ako to i sami nemamo u sebi.
Kada smo u stanju prijeći preko vlastite boli i patnje, više smo na raspolaganju ostalima. Bilo da je bol tjelesna i duhovna, obuzima sve naše misli te ostavlja malo mjesta za pozornost usmjerenu da druge. Nesretni ljudi usredotočeni su samo na sebe, društveno povučeni, zamišljeni i skloni suprostavljanju. Sretni ljudi su druželjubivi, fleksibilniji i kreativniji i lakše podnose svakodnevne životne frustracije.
Spremni su dati ljubav i oprostiti.
Sve je međusobno povezano, želimo li da naš život ima smisao trebamo služiti i pomoći drugima, tada se radost i sreća vraćaju nama.