Odlučimo li da se promijenimo najvažnije je da budemo ono što jesmo i ono što mi želimo. Mijenjajući svoj život, mijenjamo i svoje navike.
Osvijestimo one koje imaju u sebi negativna uvjerenja i prihvatimo ono što je najbolje za nas. Kada dozvolimo sebi unutarnju promjenu naših misli i emocija, primijetiti ćemo da mijenjamo i naše okruženje. Otvaramo um, otpuštamo svoja stara uvjerenja i prihvaćamo stvari kakve jesu. Svaka promjena je teška i zahtjevna, ali kada osjetimo da je bolje za naše zdravlje, odnose u obitelji, naše poslovne uspjehe, stvaramo novi živ
Povezivanje sa sobom donosi novi život. Kad nismo povezani, osjećamo se usamljeno i tražimo vanjske načine da popunimo prazninu, poput hrane, novca, odnosa i drugih ovisnosti. To činimo kako bismo udovoljili drugima. Kada osjetimo ljubav prema sebi, možemo voljeti i druge. Da bismo pronašli unutarnji mir i radost, moramo se povezati s našim unutarnjim djetetom koje nosi sreću, tugu, radost i bol.
Jedno je dijete u nama i unutarnja odrasla osoba pruža ili ne pruža ljubav unutarnjem djetetu.
Osjećaji i ponašanje odrasle osobe izravna su posljedica želje odrasle osobe da otkrije želje, potrebe i osjećaje djeteta i da preuzme odgovornost za njih ili da se zaštiti od tog znanja i odgovornosti. Kada odrasla osoba prekida sponu sa unutarnjim djetetom i ne želi preuzeti odgovornost za osjećaje i potrebe djeteta, ono se osjeća nevoljeno, napušteno i usamljeno. Zaključuje da nije dovoljno dobro, da ne zaslužuje ljubav. To mu stvara jaki osjećaj straha i srama, kao i osjećaj napuštenosti od drugih odraslih osoba.
Unutarnje dijete napušteno od strane unutarnje odrasle osobe sve strahove i bijes projicira prema van i u strahu od odbačenosti nastoji naći ispravan način življenja i u svojoj usamljenosti okreće se raznim ovisnostima da se ispuni. To mogu biti ovisnosti o ljudima, stvarima ili aktivnostima kojima se ispunjava praznina i otupljuje bol i strah.
Žive u uvjerenju da mogu prisiliti druge da ih vole, da im sve odobravaju, da su drugi odgovorni za njihove osjećaje i da ih samo oni mogu usrećiti ili da mogu zaslužiti ljubav tako što će biti dobri prema drugima i da su samo oni odgovorni za tuđu sreću. Posljedice takovog života osobe koje nije povezano sa unutarnjim djetetom, života iz ega su unutarnja i vanjska samoća, strahovi, depresija, bol, praznina, anksioznost, pomanjkanje samopoštovanja, ovisnički odnosi. Pojačavanje i potvrđivanje ovih uvjerenja.
Kada odrasla osoba voli unutarnje dijete u sebi, to dijete je puno radosti, energije, strasti za novim zamislima i iskustvima. To prirodno dijete u nama je naša kreativnost, intuicija i sposobnost da vjerujemo drugima.
Postoji li to dijete u nama tada postoji ljubav i razumijevanje za druge ljude. To dijete zna naše želje i potrebe, zna što je najbolje za nas, što nas usrećuje. Ono je suosjećajno, osjeća bol drugih ljudi.
Povezani sa unutarnjim djetetom živahni smo i spontani. Ta spontanost je primjerena, nije impulzivna ni nekontrolirana, djetinja. Neki živahno i spontano smatraju da je osoba koja je maštovita, nezrela i da „mora odrasti“. Osobe koje nisu povezane sa unutarnjim djetetom, teško se zabavljaju. Za njih je zabava znači nešto odraslo, primjerice odlazak u kino, gledanje utakmice, odlazak na koktel, opijanje i dr.
Pravo igranje razlikuje se od sudjelovanja u aktivnostima, ono je spontano i neplanirano i može se doživjeti bilo gdje i bilo kada. Otvaramo se radosti malog djeteta bilo gdje osjetimo tu radost, da li je to kuhanje večere ili neki izlet u zoološki vrt. Djeca doživljavaju život preko osjetila, cijelim tijelom. Prepuste se svakom iskustvu bez prosuđivanja jer su spontana i žive u sadašnjem trenutku.
Povezani s unutarnjim djetetom, imamo kontrolu nad svojim životom. Kao odrasli donosimo odluke i preuzimamo odgovornost, bez straha od kritike zbog naše spontanosti. Kada odrasli ne vole svoje unutarnje dijete, nameću pravila i obaveze, kopirajući autoritarne figure iz djetinjstva. Unutarnje dijete tada ostaje zanemareno.
Odrasla osoba koja je povezna s unutarnjim djetetom istražuje djetetova uvjerenja koja izazivaju strah i bol. Uči od djetetovih osjećaja i pazi da to dijete tuđe ponašanje ne shvaća osobno. Ljubav i ta unutarnja povezanost ispunjava prazninu iznutra. Odrasla osoba postaje čvrsta i puna je radosti, moći i cjelovitosti. Ne moramo izdati sebe kako bi nas drugi voljeli.
Izvor:
Izliječite svoju samoću – Dr. Erika J.Dhopisc i Dr.Margaret Paul
„Onaj koji je spoznao Istinu o tome što on zaista jest, radije nego da je vjerovao onome po čemu je uvjetovan da jest, taj će se smijati svakom stanicom svoga bića.
To je zarazno.“
Mooji