Danas, unatoč povezanosti putem društvenih mreža, mnogi ljudi pate od usamljenosti koja negativno utječe na zdravlje. Usamljenost može uzrokovati visoki krvni tlak, povećani indeks tjelesne mase, visoke razine kolesterola. Isto tako može narušiti imunološki sustav, mentalne sposobnosti i pozornost. Usamljenost se može širiti među ljudima poput zaraze. Iako živjeti sam ne znači nužno biti usamljen, usamljenost može postojati čak i u vezi ili partnerstvu. Kada živimo s nekim s kim nemamo mnogo zajedničkog, često osjećamo emocionalnu udaljenost i izolaciju
Vjerujmo u sebe
Mnogi ljudi pate od nedostatka istinskih prijateljstva unatoč velikom broju poznanika. Na poslu možemo biti okruženi kolegama, ali se osjećati izolirano. Iako imamo snažne obiteljske veze, geografska udaljenost može uzrokovati usamljenost. Stariji ljudi često osjećaju usamljenost zbog bolesti i smrti prijatelja. Zdrave veze su ključne za sreću, dok kronična usamljenost može narušiti našu ravnotežu i zadovoljstvo.
Osjećaj usamljenosti nije naša pogreška, to je niz okolnosti koje u nama izazivaju taj osjećaj koji poput okidača pokreće niz psiholoških reakcija koje nas mogu dovesti u zatvoreni krug gdje mi sami sebi često pogoršavamo stanje. Priznamo li sebi da naše ponašanje i postupci pridonose stanju u kojem se nalazimo, otvaramo se prema načinima kojima bi mogli promijeniti takovu situaciju. Želimo li promijeniti i riješiti problem usamljenosti, moramo vjerovati u sebe i vjerovati u to da činimo sve što je u našoj moći, te da ne činimo ništa kako bismo pogoršali stanje u kojem se nalazimo.
Otvorimo srce
Kada otvorimo srce i um, te kada prihvatimo sve emocionalne rizike znamo da želimo riješiti problem usamljenosti. Naime usamljenost u sebi nosi mnogo okrivljavanja, srama i jedna je od najdubljih emocionalnih rana. Usamljenost određuje način kako ćemo doživljavati sebe i druge, kako ćemo doživljavati kvalitetu vlastitih veza. Utječe i na način kako nas drugi vide, pretvarajući nas u manje zanimljivu i manje privlačnu priliku za druženje. Počinje kada se u nama događaju velike promjene. Primjerice, razvodi, rastave i žalovanja, posebno ako se dogode iznenada, gubitak posla, selidba i dr.
Prilagodba novoj stvarnosti često završava izlaskom iz usamljenosti. Nalazimo nove prijatelje, razvedeni ljudi počinju izlaziti nakon godinu dana, a nakon smrti partnera potrebno je duže vrijeme. Kod pronalaska novog posla stvaramo nove kontakte, i većina nas na kraju izgradi nove društvene ili intimne odnose u novom gradu.
Ne odbacujmo pomoć
Dugotrajna prilagodba može dovesti do emocionalne boli, osjećaja bezvrijednosti, praznine i izolacije. U takvom stanju odbacujemo ljude koji bi nam mogli pomoći, osjećamo se kao žrtve i ne shvaćamo da sami pridonosimo svom stanju.
Samoća nas tjera da uvijek budemo na oprezu, spremni za razočaranje i odbijanje jer smo sigurni da će do toga doći. Razmišljajući tako propuštamo prilike za uspostavljanje društvenih veza i tjeramo ljude od sebe. Želimo li se riješiti usamljenosti i srediti svoj život bez poraza i iskrivljenih gledišta moramo se mijenjati. Kao prvo trebamo se oduprijeti pesimizmu. Kod osjećaja usamljenosti naš um prvo počinje sa negativnim mislima čim pomislimo na upuštanje u neku društvenu interakciju. Sama pomisao na nepoznate ljude dovoljna je da u nama izazove osjećaj panike i straha.
Strahovi izazvani samoćom koji su u nama iskrivljuju sliku, kada djelujemo vođeni strahom izlažemo se riziku da sami prouzročimo iskustvo koje smo željeli izbjeći. Počnimo vjerovati bez obzira na sve sumnje, tada su naša prijateljstva stabilnija. Na kraju napravimo korak dalje, poduzmimo nešto želimo li promijeniti situaciju u kojoj se nalazimo. Poduzimanje i malog koraka u nama će probuditi pozitivni osjećaj prema sebi samima i prema mogućnostima koje nam se pružaju.
„Najgore siromaštvo je usamljenost i osećaj da nisi voljen.“ – Majka Tereza